Najbezbednije mesto na svetu
Pise Milica Bogdanovic
Najcudnija stvar ljudima koji dodju ovde iz neke urbanije , mnogoljudnije sredine jeste cinjenica da ovde mi ne zakljucavamo vrata. Posto radimo sa turistima iz celog sveta, uvek posaljemo poruku sa uputstvima za cekiranje dan pre nego sto ce doci. U poruci pise adresa, lokacija mesta za parkiranje, wi-fi lozinka I kod za sigurnostnu kutiju u kojoj bi trebao da stoji kljuc od stana. Najzbunjujuca stvar ljudima je da je kutija prazna iz razloga sto vrata nisu zakljucana a nikome od njih ne padne na pamet da se uhvati za bravu da proveri pa nas obicno zove da pita kako da udje I gde je kljuc.
U ovako maloj sredini kao sto je recimo Klaksvik, ljudi se svi medjusobno poznaju ili bar prepoznaju I mala je verovatnoca da ce nekome nesto da fali zakljucavao vrata ili ne. Ili stavise, zakljucavati vrata se smatra nekulturno u necijim ocima jer ispada da zakljucavajuci vrata pokazujes da sumnjas u postenje svojih sugradjana.
Naime, desilo se jednom da smo otisli da provedemo dan negde drugo I vrata naravno ostavili nezakljucana a neko je u medjuvremenu dosao kod nas ne znajuci da nismo kuci I vrata nije lepo zatvorio. Kako je duvao vetar, vrata su se skroz otvorila I sarke su se pokrivile a kuca se skroz ohladila dok je grejanje I dalje radilo pa u cilju stednje goriva I novca, kada nismo kuci, vrata zakljucamo a kljuc okacimo o ekser odmah pored vrata. Ako neko dodje, uhvatice se za bravu I videti da nismo tu, a ako ima potrebu da udje, lako ce da otkljuca. Jednom, kada smo tako uradili, nasa komsinica, dezurni spijun I nadzorna kamera za celu ulicu je dosla I videla da su vrata zakljucna, besno me pozvala I pitala, sta ja mislim da zakljucavam vrata, kao da zivim medju lopovima. Ona je videla, kaze, da smo zboravili da zatvornimo prozor I dosla je da zatvori jer duva vaetar i kisa pljusti a mi, nekulturni ljudi, zakljucali vrata. Jedva sam dosla do reci da joj objasnim da kljuc visi na ekseru I da nam brava ne radi, pa eto, moram da zakljucam, izvinite gospodjo, nemojte se ljutiti
Ne znam kako to zvuci sada ljudima koji nisu ovde, ja sam svoje impresije sa nasih pocetaka zaboravila, ali ovde je sasavim normalno da ostavis auto da radi dok obavljas kupovinu jer, zapravo, ko ce za ima bozije da ukrade auto kada smo na ostrvu! Kuda bi ga odvezao, kroz vodu ne moze

Dok smo stanovali prve dve godine pre nego sto smo kupili svoju kucu, imali smo podrum koji nije bio dovrsen, imao je zaseban ulaz sa ulice a vrata bila neka drndava, nisu se zatvarala lepo pa je unutra bilo uvek malo hladno. Ja sam radila tada u fabrici piva I za Bozic smo dobijali uvek po 2 gajbe piva I to pivo smo drzali u podrumu jer je tamo hladnije. Jednu noc, neko je usao unutra u uzeo 5 flasa piva iz gajbe I ostavio novac u vrednisti tih piva na gajbi. A jos cudnija stvar je ta, da je sledece noci vratio prazne flase jer se flase ovde odkupljuju pa nije hteo da nas ni tako osteti. Nikada nismo saznali ko je to bio
Primera sada mogu da navodim milion I da opisujem situacije u kojima smo bili ili prisustvovali a ticu se drugacijeg pogleda na kulturu, privatnost ili bezbednost ali mislim da cu ovde da se zaustavim I da nastavim pricu neki drugi put.
Svakako ste svi dobrodosli u ovaj raj, ako je zakljucano, uzmite kljuc sa eksera I otkljucajte vrta, pivo je u podrumu, posluzite se samo vratite flase
Hopefully the “open door culture” will remain in the Faroes. Btw, I keep translating your posts in Google Translate and the translation is actually more then fine. Keep up the good work!